Živimo u doba kada sve više ljudi, a naročito mladih poseže za kockom, a samo neki od tih razloga su potreba za zabavom, način da se prevaziđe dosada, želja da se brzo zaradi novac, bježanje od problema, osjećaj zadovoljstva prilikom samog kockanja i mnogi drugi. Pojam kockanja odnosi se na bilo koju igru, u kojoj postoji šansa za dobitak ili gubitak novca, a čiji ishod ne možemo da predvidimo.
Koji je kritičan period za prve susrete sa kockanjem?
Prema dosadašnjim istraživanjima kockanje kod muškaraca počinje već u ranoj adolescenciji, dok kod žena nešto kasnije. Adolescencija je period kada se prolazi kroz niz promjena, fizičkih i psihičkih. To za pojedince može biti težak i osjetljiv period života u kome prelaze iz dječijeg u odraslo doba, praćeno tjelesnim promjenama, psihičkim i socijalnim promjenama i burnim emocionalnim razvojem. Ono što je najkarakterističnije za ovaj period jeste izražavanje sopstvenog „Ja“, razvoj ličnog identiteta i težnja da to „Ja“ bude što slobodnije, značajnije, važnije, zapaženije i prije svega priznato od strane drugih, najčešće vršnjaka. To je period kada je spremnost za dokazivanjem kao i za usvanjem ponašanja vršnjačke grupe, predstvalja plodno tlo za razvoj rizičnih ponašanja koja vremenom mogu da dovedu do bolesti zavisnosti.
Svjedoci smo velikog broja kockarnica i sportskih kladionica od kojih se mnoge nalaze u blizini škola, što ovaj vid aktivnosti čini veoma dostupnim. Ono što karakteriše adolescente u njihovom odnosu prema kockanju jeste stav „Ja sve mogu“, zatim nerazumijevanje igara na sreću i naivnost u pristupu. Odlasci mladih u kladionice praćeni su opštim osećajem bezazlenosti i malim ulozima. To čini gledanje sporta zanimljivijim, daje lak način da se zaradi i neki novac, a ako se i izgubi, nije problem, jer je ulog obično mali.
